resveratrol

ULOGA KOENZIMA Q10 U SAVREMENOJ MEDICINI

Posted on

Koenzim Q10 (CoQ10), također poznat kao ubikinon, jedan je od važnih čimbenika koji osiguravaju pravilan tijek životnih procesa stanica. Zbog izvanrednih bioloških svojstava nalazi se u centru pažnje sve više stručnjaka iz mnogih područja medicine.

BIOLOŠKA ULOGA COQ10

CoQ10 je bitan element dišnog lanca – sudjeluje u mitohondrijskom transportu elektrona, uvjetuje pravilnu proizvodnju i korištenje visokoenergetskih fosfornih spojeva. Također je jedan od važnijih lipofilnih antioksidansa, koji sprječava stvaranje slobodnih radikala, oksidativne modifikacije proteina, lipida i DNK te pridonosi regeneraciji još jednog jakog lipofilnog antioksidansa – alfa-tokoferola (Tab. 1).

Tablica 1. Biološke funkcije CoQ10 [1]

Prijenos elektrona u:
• mitohondrijskom respiratornom lancu
• ekstramitohondrijskom transportu elektrona
Antioksidativno djelovanje u lipidnoj fazi
Reguliranje fizikalno-kemijskih svojstava bioloških membrana:
• stabilizacija staničnih membrana, čineći ih otpornima na proteaze i fosfolipazu A
• utječu na integritet slobodnih ionskih kanala
Sudjeluje u aktivaciji mitohondrijalnih spojnih proteina i proteina signalnih kinaza, kao i u proizvodnji disulfidnih mostova (u bakterijama)
Utjecaj na količinu beta 2-integrina na površini krvnih monocita
Prevencija epitelne disfunkcije (povećanjem koncentracije NO)

Ova svojstva opravdavaju upotrebu CoQ10 u bolestima koje mogu biti posljedica nedovoljne proizvodnje energije ili djelovanja slobodnih radikala.

UZROCI NEDOSTATKA COQ10 U TIJELU

Zbog činjenice da se ubikinon u prirodi javlja posvuda (sadrži ga praktički u svakoj hrani – tablica 2) smatralo se da se ne može govoriti o avitaminozi Q10. Međutim, rezultati mnogih istraživanja, prvenstveno Folkers i sur. potvrđuju da nedostatak CoQ10 može utjecati samo na određene organe. U bolesnim stanjima koja narušavaju funkciju organa i tkiva, lokalna biosinteza je nedovoljna i zahtijeva preraspodjelu kroz krvotok kako bi se kompletirao sadržaj.

Tablica 2. Sadržaj CoQ10 u odabranim ispitanicima prehrambeni proizvodi [1].

Prehrambeni proizvod CoQ10 [μg/g]
meso sobova 157.9
ulje kanole 63.5
govedina 36.5
svinjska jetrica 22.7
svinjska šunka 20.0
tuna 15.9
Haringa 15.9
piletina 14.0
pastrva 8.5
crni ribiz 3.4
karfiol 2.7
grašak 2.7
jogurt 2.4
grah 1.8
mrkva 1.7
jagode 1.4
naranča 1.4

Intratjelesni nedostaci CoQ10 mogu biti uzrokovani [4]:
1.poremećena sinteza zbog:
a. pothranjenost
b. genetski uvjetovani defekti stanica ili njihovo oštećenje različitim čimbenicima patogeni
2. smanjeni sadržaj ubikinona u prehrani
3. povećana potražnja.

Glavni razlog niske učinkovitosti biosinteze ubikinona je nedostatak osnovnih supstrata. potrebne za njegov tijek, prije svega fenilalanin, tirozin i masne kiseline. Proces sinteze uključuje nekoliko reakcija koje zahtijevaju njihov nesmetan tijek, prisutnost mnogih koenzima, uključujući vitamine B2, B6 i B12, folnu i pantotensku kiselinu, te neke minerale – fluor, magnezij, kalcij. Nedostaci supstrata i koenzima čine biosintezu CoQ10 manje učinkovitom, što smanjuje njegove endogene resurse. Jer takva situacija se može pojaviti tijekom tretmana mršavljenja, metaboličkih bolesti (npr. fenilketonurija) ili uzimanja određenih lijekova, kao što su inhibitori reduktaze HMG-CoA.

Nedostatak CoQ10 u tijelu također može biti posljedica specifičnih prehrambenih navika (manji udio ubikinona u vegetarijanskoj prehrani, premalo masnoća, previše jednostrano) ili gastrointestinalnih bolesti. Poseban uzrok je obrada hrane – kuhanje ili spaljivanje dovodi do gubitka reda ubikinona 50%, dok sušenjem i fermentacijom gubici mogu biti i veći.

Prema nekim istraživačima [4] Deficit CoQ10 može biti posljedica povećane potražnje za ovom tvari, npr. tijekom intenzivnog vježbanja prema tjelesnom (sportaši) iu stanjima koja je praćena ubrzanom transformacijom energije, npr. kod preaktivne štitnjače. Njegov nedostatak bilježi se tijekom bolesti kao što su bolesti mišića, živčanog sustava ili jetre. Također je uočeno da je sadržaj CoQ10 manji u različitim tkivima i organima kod starijih osoba nego kod mladih (npr. u srcu u dobi od oko 40 godina postoji samo 3/4 tog koenzima u odnosu na skupinu od 19 godina). -21-godišnjaka, a do 70-75 godina njegova količina pada na polovicu izvorne vrijednosti) i kod pušača. Nedostaci ubikinona također mogu biti posljedica korištene farmakoterapije ili radioterapije.

Klinička slika nedostatka koenzima Q10 kod ljudi je dvosmislena. Nakon toga dolazi do manjka energije, što posljedično može poremetiti učinkovitost stanice, tkiva ili cijelog organizma. U početnom razdoblju mogu se pojaviti obilježja sindroma kroničnog umora. Simptomi dijela tada počinju dominirati onim organima u kojima se javlja najveći manjak ovog spoja; to se posebno odnosi na raspored cirkulacije, metabolizam, procese popravka, imunološki sustav [1].

KOENZIM Q10 I BOLESTI KARDIOVASKULARNE

Opći aspekti

CoQ10 je bitna komponenta lančanog dišnog sustava, te stoga iznimno važna karika u ciklusu reakcija koje dovode do proizvodnje adenozin trifosfata (ATP). Poznato je da je stupanj smanjenja otkucaja srca proporcionalan stupnju nedostatka ATP-a u kardiocitima. Iz navedenih činjenica, dakle, možemo izvući sljedeću potvrdu zaključka: Nedostatak CoQ10 u miokardu može smanjiti njegovu učinkovitost. To su potvrdili i rezultati mnogih kliničkih ispitivanja, u kojima je utvrđeno da je sadržaj CoQ10 u srčanom mišiću bio manji, a kod njih je bio veći stupanj zatajenja srca [4]. Doduše, nije u potpunosti razjašnjeno jesu li niske razine CoQ10 ili primarni uzrok ili posljedica bolesti srca, međutim,

Kršenje cirkulacije

Prva klinička ispitivanja primjene CoQ10 u liječenju zatajenja srca, izvedena u Japanu 1967. godine. Pozitivna su zapažanja japanskih istraživača potaknula kliničare iz drugih zemalja da steknu vlastito iskustvo o korisnosti CoQ10 u terapiji kardiovaskularnih bolesti.

Evo nekoliko primjera:

  • Langsjoen i sur. [3] usporedili su učinkovitost ubikinona i placeba u bolesnika s cirkulacijskim zatajenjem klase III i IV prema NYHA. CoQ10 se davao oralno u dozi od 99 mg/dan (3 x 33 mg) tijekom razdoblja od 12 tjedana. Svi ispitani bolesnici liječeni su digitalisom i lijekovima diureticima, 81% bolesnika istodobno je primalo vazodilatatorne lijekove, 30% antiaritmike i 20% oralne antikoagulanse. Dobiveni su sljedeći rezultati:

1. prosječna koncentracija CoQ10 u krvi bolesnika bila je niža nego u zdravih ispitanika2. Nakon 12 tjedana korištenja CoQ10, njegova koncentracija u krvi se statistički značajno povećala
3. nakon prestanka uzimanja CoQ10 i nakon 12 tjedana nakon uzimanja placeba koncentracija ubikinona u krvi je statistički značajno pala
4. Tijekom primjene CoQ10 utvrđeno je povoljno promjena, uklj. u smislu: dimenzija otkucaja srca, moždanog udara i frakcije izbacivanja lijeve klijetke i tjelesne aktivnosti,
5. Nisu uočene nuspojave CoQ10
6. Nisu pronađeni štetni učinci interakcije CoQ10 s drugim istodobno primijenjenim lijekovima.

  • Baggio i sur. [4] predstavili su rezultate multicentričnog istraživanja učinkovitosti i sigurnosti CoQ10 u 2359 pacijenata s kongestivnim zatajenjem srca. Većina ljudi istodobno je liječena digitalisom, diureticima i/ili inhibitorima enzima koji pretvara angiotenzin. Terapeutski učinci procijenjeni su nakon 3 mjeseca kao postotak razrješenja osnovnih simptoma i prema uspješnosti klase u odnosu na učinak studije, tj. prije početka primjene CoQ10. Neki od dobivenih rezultata prikazani su u tablici 3. Simptomi nuspojave pronađeni su u 1,4% bolesnika, obično su bili blagi. Ne može se isključiti da su bili povezani s konvencionalnom paralelnom terapijom. Kvaliteta života poboljšana je u preko 50% bolesnika.

Tablica 3. Učinak CoQ10 na neke simptome
u bolesnika sa zatajenjem srca [4]

Simptom bolesti Razrješenje simptoma
u postotku od broja
procijenjene skupine
Cijanoza 78,7
Oteklina 78,1
Povećana jetra 49,3
dispneja 52,8
Razdražljivost 63,4
Nesanica 62,9
Vrtoglavica 73,1

CoQ10 u dozi od 2 mg/kg tjelesne težine.

Mehanizam djelovanja CoQ10 kod zatajenja srca nije u potpunosti objašnjen [3]. Pretpostavljam da je povezano sa:

  1. blagotvorno djeluje na funkcioniranje respiratornog lanca
  2. poboljšanje sinteze i iskorištenja ATP-a
  3. neutraliziranje slobodnih radikala
  4. sprječavanje preopterećenja stanica srčanog mišića kalcijevim ionima
  5. smanjenje perimetra vaskularnog otpora.

Neki autori vjeruju da CoQ10 također može suzbiti posljedice povećane koncentracije aldosterona kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom. Masaka i Kumagai su pokazali da je CoQ10 snizio koncentraciju aldosterona u krvi štakora kao rezultat smanjenja priljeva kalcija u stanice nadbubrežne žlijezde i inhibiranja hidroksilacije steroida.

Kucharska i drugi predstavili su rezultate mjerenja razine CoQ10 u srčanom mišiću i krvi 34 pacijenta nakon transplantacije srca. Oni ukazuju da je u bolesnika s dijagnosticiranim simptomima odbacivanja transplantata jajne stanice koncentracija ubikinona bila značajno niža nego u skupini ljudi bez dokaza odbacivanja transplantata. Na temelju toga autori ove studije predlažu korištenje mjerenja koncentracije CoQ10 u biopsijama mesa Žgaravica kao dobar marker odbacivanja presađenog srca. Istovremeno obraćaju pažnju da nedostatak koenzima u presađenom srcu može poremetiti njegovu bioenergetiku i razvoj zatajenja srca [10].

Potvrda ispravnosti Kucharske i drugih sugestija su rezultati istraživanja Moravesika, koji je CoQ10 pacijentima davao prije kardiokirurgije (bypass grafts) u dozi od 180 mg dnevno 21-28 dana prije operacije i 3 mjeseca nakon zahvata. . Utvrđeno je da uglavnom svi imaju nultu postoperativnu smrtnost.

Zaključak iz ovih studija čini se očitim – nakon suplementacije treba uključiti u zahvate kardiokirurgije odgovarajuće doze CoQ10.

Ishemijska bolest srca

Bit ishemijske bolesti srca je nedostatak ravnoteže između potreba za kisikom i njegove količine isporučene ovom organu. Ishemija miokarda dovodi do depresije unutarstanične pH vrijednosti, smanjuje sintezu ATP-a i razine kalija te povećava natrij i kalcij. Ozbiljna posljedica ishemije je povećanje proizvodnje slobodnih radikala, koji oksidiraju lipide stanične membrane i druge unutarstanične komponente, uključujući enzime respiratornog lanca. Poremećena dinamika metaboličkih procesa može se poboljšati isporukom tvari koje djeluju u kardiocitima dišnog lanca, te je stoga prije svega ključan za pravilno funkcioniranje ovog složenog enzimskog sustava spoj kakav je CoQ10.

CoQ10 aktiviranjem proizvodnje energije u mitohondrijima može podržati zalihe ATP-a u stanicama i održavati pH unutar normalnog raspona. Omogućuje odgovarajući protok iona kalcija u stanice i njihovu interakciju s kontraktilnim elementima. Stabiliziranjem stanične membrane pozitivno djeluje na slobodne kalcijeve kanale. Učinkovito sprječava iznenadne funkcionalne smetnje i strukture miokarda u ishemijskim stanjima. Neki istraživači smatraju da je blagotvoran učinak CoQ10 u bolesnika s ishemijskom bolešću srca rezultat reološkog poboljšanja svojstava krvi. Sastoji se od smanjenja njegove viskoznosti [3].

Singh R. je pokazao da primjena CoQ10 u dozi od 120 mg dnevno u 144 osobe s akutnim infarktom miokarda randomizirana, dvostruko slijepa ispitivanja značajno smanjuje učestalost napadaja boli i poremećaja ritma i disfunkcije lijeve klijetke. U skupini koja je primala ubikinon također je bio manji broj iznenadnih smrti u promatranom razdoblju od četiri tjedna.

Ishemijska bolest srca češća je u starijih osoba. Rezultati brojnih studija pokazuju da je sadržaj CoQ10 u srčanom mišiću kod ljudi ove dobne skupine smanjen. Prema Rosenfeldtu i sur., barem iz tog razloga postoje opravdanja za profilaktičku suplementaciju CoQ10, posebno kod starijih osoba s bolešću ishemijske bolesti srca.

Utvrđeno je da CoQ10 olakšava proizvodnju i korištenje ATP-a kroz srčani mišić koji prolazi električnu stimulaciju. Štoviše, uočeno je da ovaj spoj ubrzava potrošnju laktata ili čak smanjuje njihovu proizvodnju u ishemijskom srcu. Također je vrijedno podsjetiti da CoQ10 usporava proces blokiranjem oksidacije LDL aterosklerotskog [3].

Zanimljivi podaci prikupljeni su multicentričnim vremenskim testovima koje su proveli talijanski liječnici o terapijskoj učinkovitosti CoQ10 u bolesnika sa stabilnom anginom pektoris. Uspoređene su dvije velike skupine: one koje su primale uobičajeno liječenje i koje su primale suplemente ubikinon. Utvrđeno je da je pridruživanje CoQ10 poboljšalo kvalitetu života pacijenata smanjenjem učestalosti epizoda boli. Također je manje Postoji potreba za povećanjem doza koronarnih lijekova. Uočeno je da profilaktička uporaba CoQ10 u bolesnika prije premosnice koronarne arterijske bolesti, štiti od djelovanja slobodnih radikala, smanjuje rizik od njihove pojave simptoma niskog relapsa i poremećaja srčanog ritma.

Ateroskleroza

Pretpostavlja se da bolesnici s aterosklerozom i bolesnici s ishemijskom bolešću srca imaju nisku koncentraciju CoQ10 u krvi. Prema Hanakiju, visok omjer koncentracije LDL/CoQ10 u plazmi može biti važan čimbenik koji povećava vjerojatnost razvoja ovih bolesti.

Ubikinon inhibira biosintezu kolesterola u jetri i snižava njegovu koncentraciju u krvi [Krishnaiak et al.], no najvažniji je njegov utjecaj na oksidaciju LDL-a. Neki autori vjeruju da smanjeni oblik ubikinona štiti LDL od peroksidacije učinkovitije od vitamina E ili beta-karotena. To je zato što je CoQ10 u prvoj liniji obrane stanica od reaktivnih kisikovih vrsta, sprječavajući reakciju slobodnih radikala s komponentama staničnih membrana i lipidima plazme [3]. To može biti jedan od važnih čimbenika u prevenciji ateroskleroze. Treba naglasiti da gore spomenuti, hidrofobni antioksidansi mogu međusobno djelovati. Ubihidrokinon reducira radikal tokoferola u tokoferol, a alfa-tokoferol regenerira beta-karoten.

Digiesi i sur. Primijenjen CoQ10 u dozi od 100 mg na dan tijekom 10 tjedana u hipertenzivnih bolesnika i pronašao je značajne statističke vrijednosti u smanjenju ukupnog kolesterola u krvi, povećavajući HDL frakciju. Prema tim autorima, egzogeni ubikinon može imati osobito povoljan učinak kod osoba s hiperkolesterolemijom, smanjujući rizik od koronarne bolesti srca i hipertenzije.

Neuobičajeno visoka koncentracija CQ10 nalazi se u krvi Inuita, što je nedvojbeno odraz njihove prehrane. Treba naglasiti da se kod Inuita odlikuje niska učestalost ateroskleroze i ishemijske bolesti srca.

Hipertenzija

U tijeku arterijske hipertenzije periferna povećava vaskularni otpor. U njegovom izazivanju na simptom igraju humoralni čimbenici, sustavni živčani i autoregulacijski mehanizmi. Dinamika vazokonstrikcije i opuštanja određena je pravilnim odvijanjem bioenergetskih procesa. Nedostatak CoQ10 može, dakle, pojačati mehanizme koji dovode do povećanja perifernog otpora, čime se povećava krvni tlak u krvi.

Digiesi V. i sur. [3] koji su u bolesnika s arterijskom hipertenzijom koristili CoQ10 u dozi od 100 mg dnevno tijekom 10 tjedana. Početna koncentracija ubikinona u krvi bila je 0,64 ± 0,1 µg/ml, a nakon tretmana porasla je na 1,61 ± 0,3 µg/ml. Utvrđeno je da su pritužbe na sistolički i dijastolički krvni tlak u korelaciji s povećanjem koncentracije CoQ10 u krvi. Ova reakcija je uzrokovana značajnim smanjenjem perifernog otpora. Zabilježeno je istovremeno smanjenje ukupnog kolesterola i povećanje HDL frakcije u krvi. Nije uočeno dok promjene u sadržaju kalija i endotelina i renina u krvi iu izlučivanju aldosterona urinom.

Zanimljiva su zapažanja Langsjoena i sur. [4], koji su procijenili učinkovitost kod 109 pacijenata CoQ10, uz prethodno korištene hipotenzivne lijekove. Ubikinon je primijenjen u dozi u prosjeku od 225 mg / dan tijekom otprilike 13 mjeseci. Hipertenzija je procijenjena prema funkcionalnoj klasi NYHA te su određene vrijednosti sistoličkog tlaka i dijastoličkog.

Kod velike većine bolesnika postignuto je značajno smanjenje krvnog tlaka, a nekima je moguće smanjiti broj korištenih antihipertenziva. Autori rada došli su do sljedećih zaključaka:

  • primjenom CoQ10 pacijentima s intrinzičnom hipertenzijom može se značajno poboljšati kliničko i značajno snižavanje krvnog tlaka (i sistoličkog i dijastoličkog) unatoč prekidu kod većine pacijenata koji koriste sve druge antihipertenzivne lijekove;
  • egzogeni CoQ10 koji poboljšava funkciju lijeve klijetke u dijastoličkom rasponu smanjuje stupanj kompenzacijske neurohumoralne aktivacije;
  • unatoč primjeni vrlo velikih doza (prosječno 225 mg na dan) i dobivanju visoke razine CoQ10 u krvi nisu uočene nikakve ozbiljnije nuspojave ili interakcije s drugim lijekovima.

Treba naglasiti da se u nekim modelima hipertenzije antihipertenzivni učinak CoQ10 nastavio još neko vrijeme nakon prestanka uzimanja lijeka.

KOENZIM Q10 I BOLESTI MIŠIĆA

U etiopatogenezi određenih mišićnih bolesti metabolički defekt često igra važnu ulogu genetski uvjetovan. Rezultati histopatoloških pretraga i biokemikalije ukazuju na niz strukturnih i funkcionalnih poremećaja mišićnih stanica stanica, a posebno su relevantni mitohondriji – odlikuju se nepravilnom veličinom, oblikom, kaotičnim češljastim rasporedom, nakupljanjem lipida i glukogena te kristalnim inkluzijama. Ne djeluje također normalna respiratorna bolest mitohondrijske lanca, koja se očituje kao poremećaj proizvodnje i potrošnje energije. Kao rezultat toga, razvijaju se klinički simptomi metaboličke miopatije, čije liječenje često nije vrlo učinkovito. To je razlog zašto neke nade daje mogućnost korekcije metaboličkih poremećaja koji su u osnovi ovih bolesti egzogenim CoQ10.

Na primjer, uočeno je da primjena ubikinon genetski uvjetovane mišićne distrofije miševa poboljšava njihovu fizičku učinkovitost i produljuje život. Slični rezultati dobiveni su kod osoba koje pate od polimiopatija i utrnulosti mišića. Značajno je poboljšana fizička učinkovitost i normalizacija biokemijskih poremećaja, odnosno prvenstveno smanjenje razine kinaze kreatin fosfata u plazmi [4].

U randomiziranom, dvostruko slijepom ispitivanju Folkers et al. primijenjen na 12 pacijenata tijekom 3 mjeseca s mišićnom distrofijom 100 mg CoQ10. Uočeno je povećanje istisne frakcije lijeve klijetke, kao i poboljšanje opće dobrobiti u 4 od 8 pacijenata. Što se tiče subjektivnih simptoma, postignuta je povećana tolerancija napora, ublažavanje boli na nogama, bolja kontrola funkcija donjih udova i manje mučeništva [5].

Godine 1998. Judy i sur. procijenio utjecaj suplementacije CoQ10 na dobrobit osoba sa sindromom kroničnog umora, tijekom kojeg ostaje poremećena proizvodnja energije u mitohondrijima – kao rezultat toga, vaša sposobnost vježbanja značajno se smanjuje napor i maksimalno trajanje njegovog izvođenja . Prije svega, uočeno je da se kod pacijenata iz tog razloga povećava koncentracija gutanja CoQ10 u krvi i mišićima. Primjena ovih ljudi ubikinona u dozama od 100 i 300 mg na dan značajno je povećala njegovu razinu e krvi i tkiva i povećala njihovu sposobnost prevladavanja fizičkog napora; učinak je bio veći nakon veće doze. Međutim, nakon prekida liječenja (nakon 60 i 90 dana), stanje bolesnika se vratilo u stanje prije liječenja.

KOENZIM Q10 I PARODONTOZA

Liječenje parodontalnih bolesti zbog svoje složene etiologije predstavlja ozbiljne poteškoće. Primarni čimbenik odgovoran za upalu, parodoncij ima plak. Bakterijska infiltracija u peridontalna tkiva, također može onemogućiti lokalnu aktivnost imunološkog sustava [3].

Poznato je da svi procesi popravljanja, uključujući peridentalna tkiva, zahtijevaju učinkovitu proizvodnju energije, u velikoj mjeri ovisno o odgovarajućoj količini ubikinona. Radovi na utjecaju CoQ10 na parodontalnu bolest započeli su prije oko 20 godina u brojnim centrima u Sjedinjenim Državama [između ostalih Wilkinson et al.], Japanu [Shizukuishi et al.], a nedavno i u skandinavskim zemljama [Nylander and Nordlund, Moe ]. Do sada prikupljeni podaci upućuju na to da egzogeni CoQ10, neumjeren u procesu proizvodnje visokoenergetskih spojeva fosfora, povoljno utječe na lokalnu razinu imunološke obrane upaljene desni. Štoviše, utjecaj na bakterijsku floru u ustima kroz lezije njezin sastav i enzimsku aktivnost [4].

U brojnim studijama pronađene su smanjene razine ubikinona u biopsijama desni u 60-96% bolesnika s parodontnim bolestima, au 86% slučajeva niske koncentracije te tvari u leukocitima [5]. Ovo otkriće jasno pokazuje da je parodontopatija često povezana s nedostatkom CoQ10.

Uočeno je da posebno povoljan učinak na neke od simptoma parodontitisa ima istovremena primjena CoQ10 općenito i lokalno (u perinealne džepove). Kao rezultat takve terapije došlo je do krvarenja gingive i otoka te smanjene pokretljivosti zuba, dubine i broja džepova cca. te volumen gnojnog iscjetka. Poboljšanje kliničkog stanja povezano je s povećanjem aktivnosti enzima ovisno o CoQ10 u prikupljenim uzorcima desni i povećanom razinom ubikinona u krvi [3].

Utjecaj CoQ10 na parodontalne promjene moguće je pojačati uzimanjem zajedno s vitaminom B6. Mc Ree i sur., Koristeći ovu metodu terapije, pokazali su značajno poboljšanje u procjeni indikatora gingivitisa i smanjenje broja bakterija. Štoviše, pronašli su specifičnu korelaciju između stanja poboljšanja i aktivnosti sustava u procjeni proizvodnje IgG i omjera T4/T8 [9].

KOENZIM Q10 I OTPORNI NA PROCESE

Proliferacija i diferencijacija stanica, te proizvodnja antitijela su bioenergetski procesi. Nedostatak CoQ10 u ljudskom tijelu stoga može ometati sposobnost tijela da održava ove procese na odgovarajućoj razini. Pretpostavku to potvrđuju opažanja koja ukazuju na povećanje koncentracije imunoglobulina G u serumu kod pacijenata koji uzimaju CoQ10 zbog bolesti kardiovaskularnog sustava, dijabetesa ili raka. U sljedećim istraživanjima nije utvrđeno samo povećanje razine imunoglobulina G, već i broja T4 limfocita te povećanje omjera T4 limfocita prema T8 [3].

Na dokaze o blagotvornom učinku CoQ10 na imunološki sustav utječe i procjena ove tvari na tijek infekcija i nekih neoplastičnih bolesti. Davanje ubikinona miševima s granulocitopenijom, inficiranim gnojnim štapićem plave boje, značajno povećava preživljavanje životinje. Zaraženi, nezaštićeni miševi koenzimom, svi su uginuli nakon 2 dana, dok je preživio kada je više od 50% miševa primilo CoQ10 [4]. Sciaglione i sur. Pokazalo se da je kod ljudi koji su primali CoQ10 u dozi od 180 mg titar antitijela dnevno tijekom 3 mjeseca nakon cijepljenja protiv virusnog hepatitisa tipa B bio značajno veći nego u skupini koja je primala placebo. Ovo opažanje potvrdili su Barbieri i sur. CoQ10 ne s druge strane, utječe na koncentraciju medijatora upale, kao što su: tromboksan B2, leukotrien B4, prostaglandin E2,

Istraživanja o utjecaju ubikinona na tijek nekih. Weber i sur. izrazito dramatično snižavanje razine CoQ10 u krvi djece oboljele od raka hematopoetskog sustava (do 50%), a aktivacija konvencionalne kemoterapije izazvala je daljnji pad te razine. Autori pretpostavljaju da niske vrijednosti ubikinona mogu biti rezultat povećanog oksidativnog stresa i ubrzanog metabolizma u neoplastičnom tkivu. Ovo pitanje postalo je predmet istraživanja kliničkih ispitivanja, Mari i sur. Primijetili su da kod oboljelih od karcinoma debelog crijeva, pluća i dojke dolazi do značajnog smanjenja razine CoQ10 u krvi što se može suzbiti davanjem ove tvari tretmanom u dozi od 300 mg dnevno. Također je dobiveno povećanje ukupne izdržljivosti antioksidansa, utvrđenog u krvi pacijenata [4].

U studijama koje su proveli Lockwood i sur., u kojima je CoQ10 davan zajedno s drugim antioksidansima, 32 žene s rakom dojke dobile su remisije (potvrđene, između ostalog, testovima X-zrakama). U preostalih 26 bolesnika također je uočeno kliničko poboljšanje, što je omogućilo značajno smanjenje doza lijekova protiv bolova (morfij).

Svoj govor usredotočuje na ove probleme Hodgess na Prvoj konferenciji Međunarodne udruge za koenzim Q10, postavljajući dramatično pitanje: “Ima li CoQ10 ulogu u liječenju raka?” Prema njegovom mišljenju, postoji puno opravdanje za korištenje CoQ10 kod pacijenata s rakom – ne samo da bi se nadoknadio nedostatak, već i da bi se postigli specifični terapijski rezultati. Hodgess sugerira nužnost značajnog povećanja doza primijenjenih CoQ10 zajedno s drugim oksidansima (kao što su vitamin E, selen) i nezasićenim kiselinama masne hrane [4].

KOENZIM Q10 I DIJABETES

Zanimljivo polje istraživanja o korisnosti CoQ10 u liječenju pokazuje se dijabetes, posebice tip 2. Već dugi niz godina poznato je da bolesnici s dijabetesom imaju izražen nedostatak ubikinona u krvi. Neki autori vide ulogu nedostatka ovog spoja u etiopatogenezi dijabetesa. Podražaj koji pojačava aktivnost mitohondrijskog tijela, respiratorni lanac je kritična komponenta mehanizma prijenosa signala, kroz koji povišena razina glukoze u krvi povećava lučenje inzulina beta stanicama gušterače. Čini se da posebno važnu ulogu igra odgovarajuća mitohondrijska funkcija u tom pogledu glicerol-3-fosfat dehidrogenaza. Pretpostavlja se da je kod dijabetičara smanjena ekspresija ovog enzima. Nizak unos CoQ10 u tijelu dijabetičara može još više narušiti njegovu funkciju,

Japanski istraživači su u nekoliko slučajeva pokazali poboljšanje funkcije beta stanica gušterače i kontrolu brzine metabolizma kod pacijenata s dijabetesom tipa 2, onih koji su primali suplementaciju CoQ10. Ne možete isključiti da je ova reakcija bila rezultat poboljšanja aktivnosti mitohondrijskih enzima u stanicama beta. Liou C. i sur. Uočeno je poboljšanje funkcije beta stanica gušterače nakon primjene CoQ10 u bolesnika s mitohondrijalnom encefalopatijom, sindromom laktacidoze s epizodama sličnim moždanom udaru i dijabetesu [3].

KOENZIM Q10 I PRETILOST

Pokazalo se da je kod većine pretilih osoba nedostatak CoQ10 ozbiljan. Bolesnici s pretilim Ia liječeni samo dijetom s pacijentima koji su koristili dijetu i uzimali dodatnih 100 mg ubikinona dnevno. Gubitak težine u drugoj skupini bio je tri puta veći. To se uglavnom odnosilo na sve pretile osobe s dijagnozom nedostatka CoQ10 [4].

Sklonost pretilosti u nekim je slučajevima povezana s poremećenom proizvodnjom energije. Da, abnormalnost može biti djelomično genetski uvjetovana. Osobe s obiteljskom pretilošću u intervjuu imaju 50% smanjenu termogenezu nakon obroka, što ukazuje na prisutnost kongenitalnog defekta u potrošnji energije [5].

KOENZIM Q10 I PROCESI DETOKSIKACIJE

Detoksikacija štetnih tvari iz okoliša i lijekova uvelike se odvija kroz proces oksidacije, točnije – tijekom fosforilacije za koju je potreban CoQ10. Najspektakularnije smanjenje rezultata toksičnosti lijekova ubikinonom postignuto je s adriamicinom (čitaj: “Interakcije s lijekovima CoQ10”).

Evaluativno istraživanje A. D∏ugosza također je zanimljivo o izloženosti radnika u tvornicama boja i lakova štetnim čimbenicima na radnom mjestu. Utvrđeno je da primjena CoQ10 smanjuje određene toksične učinke organskih otapala na zaposlenike među njima. Kod ljudi koji su primali CoQ10 u dozi od 30 ili 60 mg dnevno tijekom četiri tjedna pronađeno je statistički značajno smanjenje proizvodnje peroksidacije lipida [11].

Uočeno je da profilaktička primjena CoQ10 smanjuje rizik od razvoja raka kod miševa izazvanog dibenzopirenom, a produljenje žali zbog preživljavanja ovih životinja. Povoljan utjecaj CoQ10 na gore navedene parametre se povećavao s primijenjenom dozom.

KOENZIM Q10 I NEURODEGENERATIVNE BOLESTI

Kao što je više puta spomenuto, CoQ10 je bitna komponenta lanca prijenosa elektrona i važan antioksidans koji ima glavnu ulogu u mitohondrijima i membranskim telefonima. Poremećaji u tim procesima igraju važnu ulogu u različitim neurodegenerativnim procesima. Postoje dokazi o uključenosti ovih poremećaja u Alzheimerovu bolest, Huntingtonovu bolest (koreju), Parkinsonovu bolest i raštrkanu sklerozu. Već dugi niz godina provode se ispitivanja koja podupiru liječenje ovih bolesti uz pomoć CoQ10. Do sada prikupljeni podaci poticaj su za primjenu ubikinona u kombiniranoj terapiji kao dopuna dokazanim terapijskim režimima, ali ipak zahtijevaju objektivnu dokumentaciju [4].

KOENZIM Q10 I STARENJE

Neki opisuju proces starenja kao univerzalni nedostatak bioenergije – koji je posljedica prevlasti oksidativnih procesa (oksidativni stres) i nemogućnosti ponovnog dobivanja energije stanica, tkiva i cijelog tijela.

Eksperimentalne dokaze o učinkovitosti CoQ10 u odgađanju procesa starenja daju rezultati studija Blizniakova, koji je 1980. objavio rezultate dugotrajne primjene CoQ10 na miševima. Pokazalo se da su miševi koji su primali ubikinon živjeli puno dulje od miševa u kontrolnoj skupini. Prosječni život kontrolnih miševa bio je 20 mjeseci, a miševa liječenih CoQ10 31,2 mjeseca – 56% povećanje u očekivanom životnom vijeku.

Autori studije otkrili su da su miševi kojima je davan CoQ10, unatoč proteklom vremenu, normalno bili aktivni i da je njihov vanjski izgled bio očito bolji od onih kontrolnih životinja. Dakle, rezultati Blizniakovljevog istraživanja pokazuju da davanje CoQ10 miševima i nadoknađivanje njegovog nedostatka tijekom procesa starenja može značajno produljiti život. Ne može se isključiti da se to može odnositi samo na miševe [4].

INTERAKCIJE KOENZIMA Q10

Interakcije CoQ10 s drugim lijekovima nisu u potpunosti shvaćene. Većina podataka odnosi se na interakciju ubikinona s antraciklinskim antibioticima, posebice doksorubicinom. Mehanizam interakcije ovih dviju tvari na razini srčanog mišića je složen i svodi se na:

  1. suprotni učinci na aktivnost enzima u respiratornom lancu
  2. zaštita membranskih lipida i drugih staničnih struktura od utjecaja slobodnih radikala nastalih u biotransformaciji doksorubicina
  3. vjerojatnost natjecanja zbog prisutnosti kinonske skupine u oba spoja za isti receptor u srčanom mišiću.

Treba naglasiti da CoQ10, smanjujući kardiotoksičnost doksorubicina, ne slabi njegov antitumorski učinak. Doksorubicin uništava stanice blokirajući sintezu DNA i RNA i oštećujući procese popravka DNK. A ovo djelovanje inhibira CoQ10. Ovaj spoj štiti stanicu srčanog mišića od destruktivnog djelovanja slobodnih radikala koji nastaju u procesu biotransformacije antraciklina.

Mitomicin C, ciklofosfamid i 5-fluorouracil imaju inhibicijski, ali slabiji utjecaj na enzime dišnog lanca [3].

Rezultati istraživanja skupine japanskih istraživača pokazuju da diazoksid i metildopa inhibiraju aktivnost dehidrogeneze sukcinata, dok propranolol, metoprolol, hidralazin, klonidin i hidroklorotiazid smanjuju aktivnost NADH-oksidaze. Neki psihotropni lijekovi, antidepresivi i oralni antidijabetici također smanjuju aktivnost enzima dišnog lanca. Teoretski, svi ovi lijekovi mogu blokirati djelovanje CoQ10.

Dodavanje CoQ10 standardnoj terapiji arterijske hipertenzije ili zatajenja cirkulacije poboljšalo je hemodinamske parametre (snižavanje krvnog tlaka, povećanje minutnog volumena srca) i cjelokupno zdravlje. Danysz i sur. [4] pokazalo je da CoQ10 produljuje antihipertenzivni učinak enalaprila i nitrendipina. Ovo zapažanje potvrđuju i raniji prijedlozi drugih autora o mogućnosti smanjenja doze antihipertenzivnih lijekova u osoba s hipertenzijom, istovremeno primajući egzogeni CoQ10.

Hamada i sur. Uočeno je da CoQ10 ukida negativne inotropne učinke propranolola u studiji na zdravim dobrovoljcima.

U pokusu na izoliranim srcima štakora, pokazalo se da istodobna primjena L-karnitina i CoQ10 u perfuzijsku tekućinu ima mnogo jači učinak na minutni volumen srca i koncentraciju ATP-a nego bilo koja od ovih supstanci sama.

Sinergizam djelovanja karnitina i CoQ10 odvija se na nekoliko razina [3]:

  • Karnitin povećava potrošnju dugolančanih masnih kiselina omogućavajući njihov transport u unutrašnjost mitohondrija, gdje se podvrgavaju beta-oksidaciji. Ovaj proces je važan izvor energije za stanicu. U slučaju nedostatka karnitina, masne kiseline se esterificiraju umjesto oksidiraju
    i akumuliraju u citoplazmi u obliku triglicerida. CoQ10 stimulira ovaj proces reoksidacijom reduciranih koenzima (NADH i FADH2) u respiratornom lancu.
  • Karnitin snižava koncentraciju VLDL i hilomikrona, ubrzavajući njihov metabolizam. Istovremeno povećava koncentraciju HDL-a. Egzogeni CoQ10 inhibira biosintezu kolesterola obrnutim blokiranjem sinteze mevalonatne kiseline, prekursora i CoQ10 i kolesterola.
  • Interakcija između ovih spojeva posebno dolazi do izražaja u slučaju naglog povećanja energetskih potreba tkiva (napor) ili kod određenih patoloških stanja. Nedostatak karnitina i CoQ10 ograničava sposobnost zadovoljavanja ovih potreba.
  • I karnitin i CoQ10 štite stanične membrane od štetnih čimbenika. Prvi od ovih spojeva štiti membrane od djelovanja dugolančanih masnih kiselina (djeluju kao deterdženti). Drugi djeluje kao jak antioksidans i štiti reducirane sulfhidrilne skupine te stabilizira stanične membrane.
  • Opaženo je da CoQ10 i karnitin imaju mnogo veći učinak nego bilo koji sam lijek na energetske resurse i skup nukleotida adenina u dijelovima srčanog mišića štakora koji su podvrgnuti hipoksiji, reperfuziji ili kemijskoj respiratornoj depresiji. Također je zapaženo da kombinirana primjena CoQ10 s karnitinom ima jači zaštitni učinak na srce liječeno doksorubicinom nego korištenje bilo koje od ovih tvari same.

Nedavno je istaknuta interakcija statina s CoQ10. Statini se koriste u liječenju hiperkolesterolemije i njihova je učinkovitost vrlo visoko ocijenjena. Mehanizam djelovanja temelji se na inhibiciji 3-hidroksi-3-metilglutaril-acetil-CoA reduktaze. Pokazalo se, međutim, da blokiranje ovog enzima također smanjuje biosintezu CoQ10. Kao posljedica toga, mnogi organi mogu biti poremećeni, uklj. srce, mišići i jetra [3].

Prema E. Bliznakovu, neke nuspojave tijekom terapije statinima, npr. mijalgija, miopatija, rabdomioliza, periferna neuropatija, gastrointestinalne tegobe, oštećenje jetre, početak ili ubrzanje razvoja katarakte i raka, mogu biti neizravna ili neposredna posljedica ovog liječenja CoQ10. Sugerirano je da kombinirana uporaba ovih lijekova i egzogenog CoQ10 može smanjiti rizik od ovih komplikacija.
[12].

Loop i sur. Procijenjen je učinak alkohola i lovastatina primijenjenih odvojeno ili zajedno na koncentraciju antioksidansa (alfa-tokoferola, retinoida i CoQ10) i produkata peroksidacije lipida u jetri i plazmi štakora. Druga skupina životinja primala je CoQ10 istodobno s ispitivanim spojevima. Utvrđeno je da je alkohol snizio sadržaj koenzima u jetri štakora u prosjeku za 40%. CoQ10 je poništio štetne učinke alkohola ili lovastatina na ovaj fenomen. Međutim, nije bio učinkovit u slučaju istodobne primjene alkohola i lovastatina.

Watts i sur. Uočeno je da su pacijenti liječeni simvastatinom imali nižu koncentraciju CoQ10 i niži omjer CoQ10/kolesterol od kontrolne skupine. Zapažanja ovih autora podupiru hipotezu o potrebi upotrebe CoQ10 kod korisnika statina.

Godine 1994. objavljeno je izvješće koje ukazuje na moguće smanjenje antikoagulansnog učinka varfarina CoQ10 [3].

štetni učinci i toksičnost CoQ10

Dosadašnja opažanja i klinička ispitivanja pokazuju da je egzogeni CoQ10 praktički netoksičan, kako u smislu akutne tako i kronične toksičnosti. To ne čudi s obzirom na činjenicu da se ovaj spoj prirodno nalazi u ljudskom tijelu.
Overvad i sur., Rezimirajući 1999. godine trenutna saznanja o ulozi CoQ10 u zdravlju i raznim bolestima, zaključili su da nisu uočene ozbiljne nuspojave kod ljudi koji su uzimali tvar do 200 mg tijekom 6 do 12 mjeseci ili 100 mg u 6 godina . Mučnina, gubitak apetita, proljev, crvenilo kože i blagi porast serumske laktat dehidrogenaze i transaminaza sporadično su zabilježeni u osoba koje su uzimale preparate CoQ10 [3].

SAŽETAK

Rezultati mnogih pretkliničkih i kliničkih studija prikazanih gore ukazuju na sigurnost i terapijsku učinkovitost koenzima Q10 u nekim bolesnim stanjima. Čini se da ovi podaci podupiru hipotezu da su poremećaji u proizvodnji i oslobađanju energije u korijenu mnogih bolesti. Korekcija poremećenih bioenergetskih procesa primjenom egzogenog koenzima Q10 može pacijentu smanjiti tegobe, ublažiti tijek ili čak potpuno ukloniti bolest. Treba, međutim, naglasiti da se terapijski učinak obično postiže nakon duljeg razdoblja korištenja ovog spoja (tjedni, mjeseci) i prije svega kod osoba s endogenim nedostatkom ubikinona.

 

1. E. Siemieniuk, E. Skrzydlewska – Postępy Hig Med. Dośw. 2005.; 59: 150-159 
2. K. Folkers – The American Journal of Clinical Nutrition 1974; 27: 1026 - 1034 
3. J. Drzewoski – Farmakologia kliniczna koenzymu Q10; Warszawa 2001. 
4. A. Danysz – Koenzym Q10 i njegova rola w lecznictwie 
5. AR Gaby – Alt Med Rev 1996.; 1(1): 11-17 
6. AR Gaby – Alt Med Rev 1996.; 1(3): 168-175 
7. R. Alleva i sur. – Proc. Natl. Akad. Sci. SAD 1995.; 92: 9388-9391 
8. Alt Med Rev 1998; 3(1): 58-61 
9. A. Danysz – Koenzym Q10 w leczeniu przyzębicy. 
10. J. Kucharska i wsp. – Prva konferencija Međunarodne udruge za koenzim Q1o, Boston, 1998., 61 sažetak.
11. A. Długosz – Prva konferencija Međunarodne udruge za koenzim Q1o, Boston, 1998., 121 sažetak. 
12. E. Bliznakov – The Journal of the American Nutraceutical Association; Ljeto 2002., sv. 5, br. 3: 32-38 
13. Xing Li Wang i sur. – Am J Clin Nutr 2004.; 80: 649-55 (prikaz, stručni).